Strukturne karakteristike PE plastičnih vrećica određene su molekularnom konfiguracijom i agregiranom strukturom njene sirovine, polietilena (PE). Ovaj sinergijski efekat mikroskopskih i makroskopskih struktura direktno daje materijalu jedinstvena mehanička svojstva, svojstva barijere i prilagodljivost obrade, što je osnovni razlog zašto je postao osnovni nosač za opće{1}}pakovanje.
Iz perspektive molekularne strukture, PE je polimer dugog -lanca nastao adicijskom polimerizacijom monomera etilena. Njegov glavni lanac se sastoji od zasićenih jednostrukih veza ugljika-ugljika, bez supstituenata bočnog lanca (osim malog broja kratkih grana). Ova pravilna linearna ili razgranata struktura određuje fleksibilnost materijala i ponašanje kristalizacije. Na osnovu razlika u procesima polimerizacije i tipovima katalizatora, PE se može klasificirati na polietilen niske -polietilen (LDPE), linearni polietilen niske - (LLDPE) i polietilen visoke - (HDPE). Suptilne razlike u njihovim molekularnim strukturama čine osnovu za strukturnu raznolikost PE plastičnih vrećica: LDPE, zbog formiranja brojnih dugih i kratkih grana tokom polimerizacije, ima labavo uređen molekularni lanac i nisku kristalnost (otprilike 50%-60%), što rezultira mekom teksturom i visokom transparentnošću. LLDPE, karakteriziran ujednačenom distribucijom kratkih grana, ima kompaktnije molekularno lančano pakiranje, povećavajući kristalnost na 60%-75%, dajući materijalu veću vlačnu čvrstoću i otpornost na probijanje. HDPE ima skoro linearne molekularne lance sa vrlo malo grana, postižući kristalnost od 80%-90%, pokazujući tako izvanrednu krutost i visoku tvrdoću.
U smislu makroskopske strukture, oblik PE plastičnih vrećica se direktno oblikuje procesom oblikovanja. Puhanje uključuje ekstrudiranje rastopljenih PE predformi kroz prstenastu matricu, nakon čega slijedi biaksijalno istezanje i hlađenje zrakom kako bi se formirale cilindrične ili ravne vreće. Tokom ovog procesa, molekularni lanci se poravnavaju duž pravca istezanja, povećavajući uzdužnu i poprečnu čvrstoću vrećice. Lijevanje, s druge strane, ekstrudira rastopljeni PE u tanke listove kroz ravnu matricu, a zatim ih hladi i namotava. Rezultirajući film ima niži stupanj orijentacije molekularnog lanca, što rezultira superiornom transparentnošću i fleksibilnošću. Bez obzira na proces, poprečna{5}}struktura PE plastičnih vrećica sastoji se od jednoslojnih-ili višeslojnih- filmova. Jednoslojne-strukture su jednostavne i jeftine{10}}prikladne za konvencionalno pakovanje. Višeslojne ko{13}}strukture za koekstruziju, kombinovanjem PE ili drugih smola (kao što su PA i EVOH) različite gustine, kompenzuju nedostatke pojedinačnih materijala u svojstvima barijere, otpornosti na toplotu ili mogućnosti štampanja, dok zadržavaju glavna svojstva PE, ispunjavajući stroge zahteve za performanse pakovanja za hranu, pharmatike i druge primene.
U mikrostrukturi, omjer i distribucija kristalnih i amorfnih područja su ključni za performanse. Uredan raspored molekularnih lanaca u kristalnim regionima daje krutost i hemijsku otpornost; slobodno kretanje segmenata lanca u amorfnim područjima daje elastičnost i žilavost. Priroda polukristalnog polimera PE plastičnih vrećica omogućava im da pokažu ravnotežu krutosti i fleksibilnosti pod različitim temperaturama i uslovima stresa. Na sobnoj temperaturi, amorfni delovi se deformišu i apsorbuju energiju pod opterećenjem, sprečavajući krt lom; u okruženjima sa niskim-temperaturama, kristalna područja održavaju strukturnu stabilnost, osiguravajući otpornost na udar.
Ukratko, struktura PE plastičnih vrećica rezultat je kombinovanih efekata konfiguracije molekularnog lanca, agregirane kristalizacije i procesa oblikovanja. Ova precizna kontrola više-slojne strukture omogućava ravnotežu između čvrstoće, transparentnosti, barijere i cijene, kontinuirano učvršćujući svoju osnovnu poziciju u industriji ambalaže.
